Nekadašnja inžinjerska smiona predviđanja, danas su realnost na cestama. Ipak, htjeli to ili ne, automobil budućnost mora biti ekološka naprava koja će trošiti minimalno enegije, neće uopće zagađivati okolinu i biti lako recikirana
Dječaci koji su odrastali krajem sedamdestih i početkom osamdesetih igrali su se sličicama na kojim su se nalazili čudni automobili kakve nisu vozili njihovi roditelji ili popularni momci iz naselja. Automobili budućnosti na sličicama u rukama dječaka iz tog doba imali su uglasta svjetla, zadnje farove i žmigavce visoko na zadnjim vratima, nisu bili kvadrovi sa točkovima, nego su imali čudno zaobljene karoserije, krov od stakla i branike u boji karoserije. Popularni TV program iz tog doba koji je najavljivao budućnost, poput emisije “Čekajući 2000. “donosio je tada
fantastične najave automobila, koji je imao joystick kao upravljač, poželio dobro jutro, pitao gdje danas želimo putovati, a nakon što to kažemo, limena kutija budućnosti bi se bez mnogo priče probijala kroz gradske gužve, stajala pred pješačkim prijelazima i semaforima. Automobil bi sam pronašao parking mjesto i uparkirao se, a za sve to vrijeme bi vozač čitao novine ili slušao muziku. Daleka budućnost iz tog doba postala je realnost u kojoj danas živimo i u kojoj se vozimo od tačke A do tačke B. Potencijalni kupac koji danas uđe u neki salon automobila, osim ako ne kupuje Ladu Nivu, imat će priliku birati upravno onakve vozilice koje su prije 30 godina bile samo koncept.
Prijavite se ili Registrujte, da bi pročitali ostatak sadržaja.
Posljednji komentari